Depersonalizacija i derealizacija, također poznati kao DPDR tj. disocijativni poremećaj, malo je poznati mentalni poremećaj koji desetljećima zbunjuje stručnjake. Ne postoji jedan definitivan odgovor na to što je DPDR, ali karakterizira ga osjećaj nepovezanosti s vlastitim tijelom ili svijetom oko sebe. Kako pobijediti depersonalizaciju i derealizaciju? Ovo može biti vrlo zastrašujuće i zbunjujuće iskustvo za one na koje to utječe.
Osjećam se krivo i čudno, kao da sam negdje odlutao u trenutku, a trebam biti ovdje – sada. Pametan sam, imam obećavajuću karijeru, posao i moram se brinuti za svoju obitelj. Zašto se tako osjećam, kao da nisam prisutan ili me nema?
Nažalost, imao sam dovoljno sreće da odgovorim na takva pitanja u radu sa nekim od najposebnijih ljudi koje sam imao priliku upoznati.
Ovo što ćete pročitati u nastavku je VAŽNO! Pretpostavljam da je ono što doživljavate potpuno misaono, mentalno i emocionalno i da nema medicinskih, kemijskih ili neuroloških uzroka. Ne snosim odgovornost za zaključke koje donesete o svom problemu.
Kako pobijediti depersonailzaciju u 6 koraka:
1. KORAK: OSLUŠKUJTE SVOJU PODSVIJEST
Slušajte poruke svoje podsvijesti kako biste dublje razumjeli svoje unutarnje misli i osjećaje. Obratite pozornost na snove, sanjarenja, i bilo koje druge spontane mentalne slike koje vam padaju na pamet. Vodite dnevnik kako biste dokumentirali te poruke i razmislite o njihovom značenju kako biste saznali više o sebi.
Mjeseci prolaze, a vi ne osjećate napredak koji želite, jednostavno zato što još ne znate nešto što ja zovem “povratno reprocesuiranje”.
Stvar je u tome što aspekte mentalnog i emocionalnog svijeta doživljavamo kao čudne, lude ili nefunkcionalne, često ih nazivamo simptomima. Simptome možete osjećati kao tjelesne i psihološke.
Simptom je poruka koju netko iznutra osjeća kada nešto nije u ravnoteži. Ako se potisne iz svijesti, može se početi javljati u svijesti i stvarati probleme. Simptomi mogu biti ponavljajući, nasumični, a ponekad i kronični.
Podsvijest pokušava prenijeti poruku na prihvatljiviji ili sličan način kada je simptom prisutan. Na primjer, ako netko potiskuje ljutnju prema svojoj majci, umjesto toga može imati nametljive misli o zlostavljanju drugih. U redu je povrijediti druge, ali ne majku. To je zato što izvorna poruka (bijes prema majci) nije prihvatljiva svjesnom umu.
Da si nikad ne dopustim osjetiti radost, stalno bih osjećao tjeskobu. U redu je osjećati tjeskobu, ali ne i radost. Svijet je strašno mjesto i život je uvijek bio težak, tako da ne mogu biti radostan.
Simptom je po definiciji nešto što izgleda čudno i nasumično, a njegovo značenje nije odmah jasno. Kad bi poruka koju simptom pokušava prenijeti bila očita, ne bi bilo potrebe da se skriva.
Mnogi su ljudi opsjednuti simptomima koje ne mogu logično ili izravno razumjeti jer je poruka previše bolna za suočavanje
Često me pitaju kako smanjiti ili eliminirati tjeskobu, disocijaciju, negativne emocije i misli..
Čini se da ljudi žele biti manje svjesni sebe i svojih emocija, žele kontrolirati i manipulirati svojim emocijama, a upravo to je i dovelo do sadašnje situacije. Otupljujući na ono što je bolno ili neugodno, samo pogoršavate stvari.
Koji su neki od načina na koje se mogu riješiti stvari koje ne želim u svom životu?
- Štit: Moramo se zaštiti od emocionalne boli tako da se emocionalno zatvorimo. Na ovaj način nećemo osjećati sram, ljutnju ili bol.
- Dimna zavjesa: Ideja odvraćanja pažnje sugerira da se više trudimo kako bismo izbjegli osjećaj tjeskobe ili inferiornosti. To može dovesti do perfekcionizma, što može biti teško prekinuti krug.
- Pun vagon: Nagomilavanje negativnih emocija može dovesti do fizičke iscrpljenosti i napetosti ako ne odvojimo vrijeme kako bismo izrazili kako se osjećamo.
Moguće je da će vam ovaj pristup pomoći bolje razumjeti vaše simptome i lakše se s njima suočiti. Cilj nije ukloniti simptome, već razumjeti njihovu funkciju i pronaći zdravije načine izražavanja i suočavanja s emocijama i potrebama koje su u pozadini simptoma.
To može zahtijevati rad s terapeutom i možda će vam trebati vremena i strpljenja, ali to može dovesti do značajnog poboljšanja vašeg mentalnog i emocionalnog zdravlja.
Osoba je uplašena jer ne razumije simptom i pribjegava reakciji temeljenoj na strahu kao rezervnom obrambenom mehanizmu. Poriče pravu poruku jer je percipira kao previšu bolnu, a odvraćanje pažnje nebitnim detaljima poput simptoma pomaže joj ostati nesvjesnom svojih emocija. Umjesto da ga vidi kao informaciju i priliku da ga slušam ili promatra, osoba ga tumači kao prijetnju i sukladno tome reagira.
Zašto?
Osoba je uplašena jer ne razumije simptom i pribjegava reakciji temeljenoj na strahu kao rezervnom obrambenom mehanizmu. Poriče pravu poruku jer je percipira kao previšu bolnu, a odvraćanje pažnje nebitnim detaljima poput simptoma pomaže joj ostati nesvjesnom svojih emocija. Umjesto da ga vidi kao informaciju i priliku da ga slušam ili promatra, osoba ga tumači kao prijetnju i sukladno tome reagira.
Neznanje. Osoba se uplaši jer ne razumije što taj simptom znači. Pribjegava reakciji temeljenoj na strahu kako bi se zaštitila od onoga što ne razumije.
Negiranje. Pokušava isključiti poruku koja joj nanosi bol, ali previše je iritantna. Simptom je prihvatljiviji jer pomaže osobi ostati nesvjesnom svojih emocija tako što joj odvlači pažnju i otupljuje, ili se zabavlja nebitnim detaljima, pitanjima i fantazijama.
Podsvijest je moćan alat koji nam može pomoći da bolje razumijemo i upoznamo sebe. Pružanjem informacija kojih nismo svjesni daje nam priliku za rast i učenje više o tome tko smo.
Razlika između nekoga tko se neprestano bori sa svojim mentalnim zdravljem i nekoga čije je svakodnevno stanje mir, je svjesnost i koliko se nosi s porukama svoje podsvijesti.
Nesvjesna osoba pokušava se riješiti svojih negativnih emocija i osjeća se vrlo kaotično i iznutra odvojeno.
Način na koji obično razmišljaju takve osobe je reaktivan, praćen poricanjem i projekcijom, a simptomi su samo rezultat toga.
Svjesna osoba zna da su te negativne emocije i simptomi samo privremene prilike za rast i razvoj. Emocionalni svijet takvih osoba doživljava se kao smiren i miran, s puno prostora za dobrodošlicu novim iskustvima. Njihova zadana svijest je držanje prostora, promatranje i učenje, a ne potreba za popravljanjem ili rješavanjem bilo čega.
Ovo je moj dojam:
Svaki simptom je poruka vaše podsvijesti koja otkriva skrivene aspekte vas samih. Slušajući i promatrajući svoje simptome, možete naučiti više o sebi i rasti kao osoba.
2. KORAK: PRIHVATITE NELINEARNA RJEŠENJA
Želite se autentično povezati s ljudima na dubokoj razini, ali se bojite biti povrijeđeni, pa umjesto toga maštate o tome da ih impresionirate ili da dokažete svoju vrijednost?
Vaš prigovor na ovo proizlazi iz vašeg pretjeranog razmišljanja o situaciji. Bivši ja bi tako reagirao, ali sadašnji ja zna bolje.
Ne slušate doista ako ne osjećate, i ne suosjećate s onim što druga osoba govori. Ako se jednostavno odvojite i ponudite komentar ili reakciju, propuštate priliku za povezivanje s drugom osobom.
Problem je u tome što se želite povezati s drugima, ali vam je lakše to učiniti u svojoj glavi gdje možete kontrolirati situaciju i izbjeći potencijalnu bol. U svojoj glavi stvarate svijet mašte koji je privlačniji od stvarnosti.
Rad sa stručnjakom na istraživanju iskustva boli, razumijevanju njezinih uzroka i oslobađanju svih emocija koje joj mogu pridonijeti, može pomoći da društvene interakcije budu ugodnije i umanjiti simptome pretjeranog razmišljanja i straha od pristupa.
To me vodi do moje sljedeće točke – mnogi ljudi koji su upoznati s anksioznošću i DPDR-om skloni su misliti da trebaju učiniti nešto da to poprave. Poruka koja prožima depersonalizacija forum.
Kao da postoji čarobni lijek za pretjerano razmišljanje, tjeskobu i neangažiranost. Ali naravno, nije to tako jednostavno. Rješavanje simptoma zahtijeva naporan rad i predanost.
Umjesto toga, pravo rješenje uvijek osluškuje simptom, neispunjenu potrebu koju pokušava zadovoljiti.
Što želim reći:
nikad nije: simptom -> ‘rješenje’ -> simptom popravljen
već nešto poput: simptom -> neispunjena potreba, korisnost, podsvjesna poruka -> novi način da se ispuni ta potreba, integracija poruke -> simptom neprimjetno nestaje
To je neizravno i nelinearno.
3. KORAK: OPET SE POVEŽITE SA SVOJIM EMOCIJAMA
Kako biste se ponovno povezali sa svojim emocijama, pokušajte postati svjesniji toga kako se osjećate tijekom dana. Obratite pozornost na govor tijela i način na koji razgovarate sami sa sobom. Ako primijetite da se osjećate nepovezano sa svojim emocijama, odvojite malo vremena za opuštanje i dopustite si da ih osjetite.
Razumijem da tražite načine da prevladate DPDR ponovnim povezivanjem sa svojim emocijama.
Jasno je da simptom nije pravi problem, pogotovo kada se povežete sa svojim emocijama i slušate te podsvjesne poruke.
Zapravo, ljudi koji istinski iscjeljuju su oni koji si dopuštaju osjetiti svoje izvorne emocije. Stoga ću predstaviti nešto što se zove “reaktivni osjećaj”.
“Reaktivni osjećaj” može se promatrati kao način potiskivanja izvornog osjećaja, bilo zato što je previše bolan, ili zato što nismo spremni nositi se s njim.
Osjećam proturječne emocije jer sam i usamljen i ljut. Sramim se samoga sebe zbog ljutnje, iako znam da sam dobra osoba. Pokušavam samoga sebe uvjeriti da me nije sram što se tako osjećam i da unatoč tim emocijama mogu biti uspješan. Međutim, ne mogu se otresti osjećaja tjeskobe i osjećam se bespomoćno.
Ovo je možda jednostavnije nego što mislite. Zanima me, kako se osjećate u vezi ovoga?
Ne ono što mislite o tome. Ne kako se trebate osjećati. Kako bi se voljeli osjećati?
Najbliže logično objašnjenje koje bi moglo imati smisla
Derealizacija i depersonalizacija forum
Kako se zapravo osjećate, što kaže forum? Koja su to depersonalizacija iskustva..
Nakon što me bivši prevario, osjećala sam se izdano. Ne vjerujem nikome i osjećam se kao da je svijet strašno mjesto. Osjećam da nešto nije u redu sa mnom i ne znam kako biti svoja. Želim da me ljudi vole, ali se sramim ono što jesam
Maja
Osjećam se kao da me mama nikad nije voljela i zbog toga teško primam ljubav od drugih. Osjećam sda kad god spustim gard i dopustim si osjetiti ljubva, na kraju budem povrijeđena. To je krug boli iz kojega ne mogu pobjeći.
Ivona
Ne želim da me vide kao perfekcionistu ili uspješnog, već i kao nekoga koga vole. Želim da me ljudi vide kao genijalca koji uvijek ima stvari pod kontrolom. Ako misle da sam prosječan, onda se osjećam kao da sam podbacio.
Maroje
Često se osjećam usamljeno i kao da nisam dovoljno dobra, što god radila. Ne osjećam se sigurno sama; Osjećam se kao da stalno moram bježati od svog tijela. Bojim se svojih osjećaja. Ako ostanem sama, imat ću samo tog unutarnjeg kritičara zbog kojeg se osjećam loše i sramim se same sebe. Ne mogu ostati sama; Samo uđem u svoju glavu i odvojim se od svog tijela. To je to.
Gabrijela
Puno razmišljam o tome što mogu učiniti da kontroliram sve u svom životu. Bojim se da ću, ako izgubim kontrolu nad bilo kojim dijelom, biti ranjiv kad nastupi loša situacija. Osjećaj nemoći čini me poraženim i slabim, i ne želim da me ljudi iskorištavaju!
Roko
Od analize simptoma do razumijevanja temeljnog uzroka problema, to je često težak i neugodan proces. No, upravo je to nužno kako bi se postiglo trajno rješenje.
Pomaže li dugotrajna terapija, besprekidni tjedni razgovori o problemima i simptomima?
Moj pristup počinje od korijena. Već ste mogli imati besplatnu konzultaciju sa mnom i biti na dobrom putu da ovo zauvijek riješimo.
Moji klijenti često imaju sjetna razmišljanja i otkrića koja mijenjaju život tijekom ili nedugo nakon naših seansi.
Ako posjetite moju web stranicu, naći ćete opciju kako saznati više i razgovarati sa mnom izravno o tome kako iskoristiti ovu priliku.

4. KORAK: OVLADAJTE PROCESOM ISCJELJIVANJA
Toliko sam navikao tražiti stvari koje nisu u redu sa mnom i pokušavati ih popraviti da bih provodio dane tražeći nešto što bih mogao popraviti, čak i kad nisam mogao pronaći ništa konkretno. Ovo je također poznato kao “sve je u glavi”.
“Sada se osjećam tjeskobno i mislim da je to zato što imam neizliječenu traumu iz djetinjstva. Moram pročitati ovu knjigu i pokušati to popraviti. Čak i ako to ne mogu u potpunosti popraviti, razumijevanje zašto to postoji i pripisivanje značenja može pomoći.“
“Osjećam se tjeskobno jer sam plašljiva osoba. Tjeskobna sam osoba i previše razmišljam jer sam tako odgojena.“
Anksioznost pretpostavlja da postoji problem koji treba riješiti kako bi se postigao željeni osjećaj. Također pretpostavlja da postoji udaljenost između trenutnog osjećaja i željenog osjećaja.
Postoji li još dug put do oporavka? Ili sam već značajno napredovao? Jedno je problem, jedno je rješenje, pretpostavlja distancu.
Kako se mogu prestati tako osjećati? Hoće li mi distanciranje pomoći da postignem željeni osjećaj i riješim se neželjenog?
Shvaćate? Čini se kao smo skloni distancirati se od svojih emocija i da to može dovesti do problema. Postoji li način da se to prevlada?
Ova vrsta “projekcije” ili tehnike obećava da će vam pomoći postići osjećaj koji želite i pobjeći od osjećaja koji ne želite, ali to je u biti ista stvar!
Godine prolaze, a ovaj problem ostaje. Čini se kao da bez obzira na logične detalje koje opažamo ili kakve nove sjajne opsesije imamo, ne možemo napredovati. Stalno učimo nove stvari i pokušavamo popraviti stvari, ali čini se kao da samo trčimo u mjestu
To ima mnogo veze s pojmom iscjeljenja, koje je samokonstruirano i vremenski ograničeno.
Ne postoji jedinstveni pristup liječenju i ne biste trebali zanemariti svoje emocije ni u jednoj fazi liječenja.
Skloni ste sebi ponavljati stvari za koje vjerujete da će dovesti do željenog ishoda, a ne stvari koje ste stvarno metabolizirali i osjetili.
Jedna od najvažnijih stvari za mene bila je pomaknuti se izvan granica izliječeno/neizliječeno i “popravljeno”/”nepopravljeno”. Morao sam se osloboditi tog načina razmišljanja.
Koji su strahovi koji se javljaju u staroj paradigmi?
Želim biti siguran da je moja tjeskoba stvarno nestala, a ne samo privremeno popravljena. Ako to nisam popravio, želim znati kako to mogu učiniti. Ako sam izliječen, želim sam vidjeti dokaze. Ako nisam izliječen, ne mogu dalje dok se ne riješim tjeskobe. Ako je simptom još uvijek tu, boriti ću se s njime dok ga ne popravim. Ako ga nema, bojim se da će se vratiti.
Najgori trenuci u našim životima zapravo mogu biti prerušeni blagoslovi. Oni nas mogu naučiti vrijednim lekcijama o otpuštanju stvari koje su nevažne. I mogu nam dati samopouzdanje da znamo da možemo prevladati svaku prepreku.
Možete se bojati da ćete izgubiti najbolji trenutak u životu iako trenutno uživate u njemu.
Možete biti “potpuno” izliječeni i još uvijek vjerovati da imate problem i provesti cijeli dan pokušavajući riješiti taj imaginarni problem. To je zato što trauma još uvijek može utjecati na vaše mentalno stanje čak i nakon što su vaše fizičke ozljede zacijelile.
Namjeravam proširiti svoju svijest i biti svjesniji svojih izbora i načina na koji oni utječu na moje trenutne okolnosti. Vjerujem da je to nešto što svatko može postići ako vodi računa o svojim mislima i djelima.
5. KORAK: TRANZICIJA
Ako želite da depersonalizacija i derealizacija budu konačno pobijeđeni, tj. disocijativni poremećaj kako ga često nazivaju u struci, prirodnim putem, morate se povući i ponovno razmotriti cijeli paradoks u kojem ovo doživljavate. Neobrazovana osoba “poboljšanje” tumači u okviru svijesti, paradigme i perspektive bazirane na funkcionalnosti. Perspektiva temeljena na funkcionalnosti dolazi s ovim paketom: datum početka, datum isteka, okidač, radnja, podsjetnik, problem, rješenje, kvaliteta primjene, očekivanje, prije iscjeljivanja, tijekom iscjeljivanja, nakon iscjeljivanja, itd. To se događa unutar ovog ograničenog prikaza sebe.
U funkcionalnoj perspektivi, mislite da nešto popravljate jer ste zauzeti radeći i razmišljajući o tome, dok u stvarnosti samo stvarate složeniju verziju istog problema. Na kraju se krećete prema svijesti temeljenoj na načelima, gdje ne razmišljate o popravljanju ili iscjeljivanju, već samo o učenju iz onoga što se događa u sadašnjem trenutku.
Čuo sam mnogo prica od ljudi koji kažu da im se svijest promijenila nakon što su iscjelili od necega. Obično pričaju kako je prije bilo sve u redu, a onda se dogodilo nešto što je sve promijenilo. Opisuju kako su ih pokušaji razumijevanja simptoma putem logičkog i reaktivnog uma doveli do njihovog “idealnog ja”, te kako su nakon izlječenja konačno mogli uživati u sadašnjem trenutku.
Osoba ne zna da su njezini trenutni postupci dio problema i da će se, ako ostane na ovom stupnju evolucije, uvijek vraćati na početak. Primjerice, očajnički pokušavaju uživati u više prostora premještajući isti namještaj, ali im ne ide.
Svjesnost temeljena na principima kontinuirano je putovanje gdje je trenutni simptom povezan sa stadijem “prije iscjeljenja” i sada.
Drugim riječima, naši trenutni osjećaji i reakcije rezultat su prošlih navika, a te se navike mogu promijeniti ako to želimo. Imate izbor izliječiti i nastaviti dalje, ili se zaštititi od daljnje boli.
Načelo svjesnosti govori nam da je naše putovanje do iscjeljenja kontinuirano i da su naši trenutni simptomi povezani s našom prošlošću i sadašnjošću.
6. KORAK: RAZVOJ POVRH NESALOMLJIVOSTI
Putovanje prema iscjeljenju nije jednostavan put, ali je vrijedan svake žrtve i truda. Nakon što ste stekli svijest o svojim emocijama i postupcima, možete se početi fokusirati na evoluciju iznad robusnosti.
Evolucija iznad robusnosti znači da ne samo da prevladavate probleme, već i rastete i razvijate se kao osoba. To znači da prihvaćate promjene u sebi i u svom životu, te se prilagođavate novim okolnostima.
To ne znači da će vaš život biti savršen, ali znači da ćete biti spremni suočiti se sa svime što život donosi. Imat ćete alate i svijest kako se nositi s bilo kojim izazovom, a pitanje kako pobijediti depersonalizaciju i derealizaciju će postati stvar prošlosti.
Ovo je vrijeme da se usredotočite na svoje ciljeve i snove, a ne samo na preživljavanje. Možete se povezati s drugim ljudima, pomoći drugima i napraviti pozitivan utjecaj na svijet.
Zapamtite, putovanje prema iscjeljenju ne završava ovdje. To je proces koji traje cijeli život. Svaki dan se možete razvijati, učiti i rasti.
Nemojte se bojati novih izazova, oni su prilika da rastete. Nemojte se bojati promjena, one su prilika za evoluciju.
Pronađite svoj put, svoje vrijeme i svoj način kako biste postali najbolja verzija sebe. Uzmite vrijeme za sebe, naučite nove vještine, razvijajte svoju kreativnost, putujte i otkrijte nove stvari i depersonalizacija i derealizacija će postati kamenčić u cipeli kojeg ste se davno riješili.
Svjesno birajte kako ćete provesti svoje vrijeme i energiju. Nemojte se fokusirati na probleme, već na rješenja. Nemojte se bojati promjena, već ih prihvatite kao dio vašeg putovanja.
Ostavite prošlost iza sebe i krenite naprijed. Budite zahvalni na svemu što ste prošli jer vas je to dovelo do mjesta na kojem se sada nalazite.
Neka vaša svijest bude vaš vodič na putovanju prema iscjeljenju i evoluciji iznad robusnosti. I uvijek imajte na umu da ste vi sposobni za sve što želite postići u životu.
Znanje koje ste danas stekli samo je djelić onoga što ja znam o fascinantnom, u početku tajanstvenom svijetu uma i emocija. Pozivam vas da zakažete besplatnu konzultaciju sa mnom kako bismo mogli razgovarati o vašim jedinstvenim ciljevima, i vidjeti mogu li i vama pomoći da ih brže postignete, kao što sam učinio s mnogim drugima.
Trajni, prirodni i brzi rezultati.
Pratite me na društvenim mrežama i provjerite moj web za više informacija!