Mentalni i psihološki poremećaji u zadnje vrijeme doslovno haraju Svijetom. To je tužna istina kojoj statistika, na žalost, ide u prilog. Nedavno sam se frapirao pročitavši kako u samo u Zagrebu tj. Hrvatskoj gotovo 50 tisuća djece ima dijagnozu neke mentalne bolesti, a zbog kroničnog nedostatka dječjih psihijatara, privatnih psihijatara i preporuka psihologa sve su duže liste čekanja. I dok tu činjenicu stručnjaci opravdavaju epidemijom korona virusa i karantenom, ja tvrdim da su to samo izgovori kojima se pokušava opravdati ovaj gorući problem društva – neodstatak rada na samim uzrocima koji dovode do opeterećenja. Pravi razlozi su puno dublji i kompleksniji, a budući da ovise o pojedincu, samim time su i vrlo jedinstveni.
Ljudi me često pitaju čime se bavim, kako pomažem ljudima i koju metodu koristim, a moj odgovor je gotovo uvijek isti – jednom kada osoba dođe do rješenja problema koji ju je mučio mjesecima, pa čak i godinama, naziv metode je irelevantan. Ipak, ostaje otvoreno pitanje koja je metoda najbolja, te koji je najbolji psihijatar u Zagrebu ili najbolji terapeut u Hrvatskoj? Nasmijem se na takva pitanja, i znam da me ljudi tada pomalo prijekorno gledaju i nazivaju agresivnim, međutim kroz svoju praksu pokazalo se da sam u pravu. Jeste li znali da terapeutsku seansu možete dogovoriti i online, što nam omogućuje rad iz bilo kojeg dijela svijeta.
Legendarni privatni psihijatar dr. Milton Erickson svoje je pacijente najuspješnije liječio “pod pritiskom”. Bilo je dovoljno da im uputi značajan pogled i osoba bi došla do neke spoznaje. Moderna terapija djeluje asertivno, nježno, ali zato ima mana o kojima mnogi mudro šute.
Ni najbolji psihijatar u Zagrebu, a ni Svijeta, neće i ne može učiniti apsolutno ništa osim propisati neki lijek ili prilijepiti neku dijagnozu koja pojedincu onda poput tetovaže ostaje za cijeli život.
Jeste li znali da jednom dobivena dijagnoza ostaje čak i nakon što se uspijete izliječiti ili iscijeliti? Koliko je ljudi izgubilo poslovnu priliku zbog etikete koja im je prišivena nakon svega par izmjenjenih rečenica ili ispunjavanja tamo nekog standardiziranog upitnika.
Ne želim da me se krivo shvati, ja ne kažem da ti ljudi ne znaju svoj posao, dapače, ali postoji jedna istina koju mnogi ne uzimaju u obzir. Naime, dok god terapeut ima stav kako o stvarnom problemu pacijenata zna više nego on sam (čija je pozadina misaona, emocionalna, situacijska ili podsvjesna) , pa na temelju toga donosi zaključke, daje savjete i propisuje neki lijek za smirenje, pravog rješenja nema. Posljedica takvog pristupa je, jasno, ublažavanje simptoma, trenutno olakšanje, utjeha, ali sve to nakon nekog vremena blijedi, pa se postupak mora ponoviti, tako da te terapije onda traju danima, mjesecima, godinama,… Pacijenata je sve više, terapeuta sve manje, a oni koji rade nemaju vremena niti resursa posvetiti se svim pacijentima. Jer previše je anksioznih, depresivnih, opterećenih, ovisnih,… Svi su pod pritiskom, pod stresom, pod teretom kojega se ne znaju osloboditi. Zato ni privatni psihijatar Zagreb preporuka, ili bilo koji drugi terapeut neće moći do kraja riješiti problem, jer nema vremena saslušati pacijenta, a često ni volje, jer vjeruje da već sve zna o problemu osobe. A prava istina je da se problem i rješenje uvijek nalaze u istom mjestu. Ako od tog mjesta bježite ili se niste sami sa sobom odlučili ostavti neki problem iza sebe, uspjeha neće biti. Slikovito rečeno, samo ćete malo primiriti tu vatru koja jedva čeka ponovno se rasplamsati.
Tek kada osoba odluči samu sebe staviti na prvo mjesto i odluči potražiti pomoć sa ciljem da riješi uzrok problema, da ode dublje od nekog razgovora, meditacije ili dubokog disanja, tek tada može polučiti rezultate koji su za tu osobu revolucionarni. Dakle, koliko god se mračna i deprimirujuća statistika činila, nemojte smetnuti s uma da su brojke tu kao trenutni pokazatelji, ali to ne znači da ih se ne može promijeniti. Onog momenta kada odlučite reći “zbogom” svom problemu i sasjeći ga u korijenu, tada je vaš terapeut najbolji psiholog kojeg možete zamisliti. Budite sebični, razmislite što je to što vas muči, i potražite odgovor tamo gdje se jedino nalazi – u vama. Jer, što može jedan, može i drugi.
Tko je najbolji psihijatar za anksioznost?
U dobu kada se tablete propisuju kao bomboni i svaka emocija patologizira, gdje svaka tjeskoba dobiva etiketu i gdje se osobe tretiraju kao brojevi, postavlja se pitanje, tko je najbolji psihijatar za anksioznost? Privatni psihijatar Zagreb, preporuka? Ili možda onaj koji odbija slijediti masu, koji vas potiče osjetiti bol i iscijeliti njen stvarni uzrok, umjesto da ju održavate i zatrpavate. Je li to onaj koji onaj koji prepoznaje vašu snagu i potencijal, a ne samo vaše slabosti. U svijetu gdje profit dominira nad pacijentima, pravi psihijatar možda je onaj koji vas vidi kao ljudsko biće koje traži svoj put kroz labirint života, a ne kao bolesnika. Prije nego što potražite preporuku za “najboljeg” ili “privatnog” psihijatra, zapitajte se što to zapravo znači.
