To pitanje ne dolazi na početku. Dolazi poslije. Poslije disanja, poslije magnezija, poslije prvog psihologa, kod nekih i poslije tableta. Upiše se u tražilicu kasno navečer, najčešće baš tim riječima, da li se anksioznost može potpuno izliječiti, i vrati dva odgovora koja se međusobno isključuju.
Prvi kaže da je anksioznost kronična i da se s njom treba naučiti živjeti. Drugi obećava da nestaje za tri tjedna, uz program i popust koji traje do ponedjeljka. Oba nešto prodaju: prvi pomirenje, drugi žurbu.
Odgovor postoji. Samo stanuje na drugom mjestu nego što ga pitanje traži.
Kratki odgovor
Anksioznost se može trajno povući, ali drukčije nego što riječ izliječiti sugerira. Ona je naučena zaštitna reakcija, a naučeno se ne liječi nego postane nepotrebno. Pristupi koji rade samo na simptomima drže je pod kontrolom i zato se vraća. Rad na podsvjesnom obrascu koji je pokreće cilja na to da zaštita ostane bez razloga, pa se simptom nema zašto vraćati.
Kvaka je već u riječi “izliječiti”
Izliječiti se može bolest. Bolest ima uzročnika, tijek i terapiju. Virus se suzbije, kost sraste, upala se povuče, i postoji dan u kojem liječnik kaže da je gotovo. Riječ dolazi iz tog rječnika i vuče cijeli taj okvir za sobom. Tko pita može li se anksioznost izliječiti, već je potpisao ideju da u njemu postoji kvar.
Anksioznost radi po drugoj logici. Ona je zaštita koju je podsvijest negdje naučila: povukla je vezu između određene vrste situacije i opasnosti i od tada tu vezu savjesno čuva. Cijeli mehanizam, od nastanka do onoga tko ga svakodnevno održava, razložio sam u matičnom tekstu o anksioznosti. Ovdje je bitna jedna jedina posljedica: naučeno se ne liječi. Naučeno postane nepotrebno.
Time se pitanje mijenja iz temelja. Umjesto može li se bolest ukloniti iz tijela, ono sada glasi: može li zaštita ostati bez razloga.
Zašto ti pola struke kaže da ne može
Rečenica da je anksioznost kronična i da je cilj naučiti upravljati njome pošten je opis… ali opis jedne metode, a ne opis anksioznosti. Kad se radi isključivo na reakciji, na dahu, na kemiji, na sadržaju misli, simptom se stvarno vraća čim potpora popusti. Kod lijekova je to najvidljivije jer je kemija mjerljiva, o čemu sam pisao u tekstu o najboljem lijeku protiv anksioznosti. Kod tehnika je isti krug samo tiši, a zašto se anksioznost vraća i nakon terapije razložio sam zasebno.
Iz te perspektive zaključak da se ne može izliječiti savršeno je točan. Tko gasi samo alarm, gasit će ga do mirovine. Remisija znači da simptom spava dok obrazac ispod čeka sljedeće preopterećenje, a upravljanje simptomima je posao bez otkaznog roka. Doživotnost zato ne opisuje anksioznost. Opisuje domet pristupa koji do obrasca ne dopire.
Riječ “potpuno” radi za obrazac
Sad dio koji se najlakše previdi. Tko pita može li se anksioznost potpuno izliječiti, obično traži garanciju: da se nikad ne vrati, da stezanje u prsima više nikad ne dođe, da tijelo ubuduće šuti. Takvu garanciju nema nitko, ni ljudi koji anksioznost nikad nisu upoznali. Živ čovjek osjeti tjeskobu pred operaciju, na turbulenciji, kad se dijete dugo ne javlja. Tjeskoba s povodom znak je tijela koje radi. Anksioznost je isti odgovor koji se pali bez povoda i gasi bez rasporeda.
U zahtjevu za potpunošću skriva se i zamka. Onaj kome je jednom postalo bolje počne provjeravati je li mir potpun. Je li ovo lupanje početak povratka. Znači li loš dan da ništa nije riješeno. Svaka takva provjera podsvijesti javi da postoji nešto vrijedno nadzora, a nadzor je gorivo od kojeg obrazac živi: zahtjev za potpunošću je stara fiksacija u svečanom odijelu. Tom tihom transu posvetio sam knjigu Prestani raditi na sebi!, jer se najviše truda izgubi na tom mjestu.
Zato ljudi koji su se stvarno oslobodili gotovo nikad ne znaju datum. Primijete unatrag. Netko shvati da je prošlo mjesec dana otkako je zadnji put izmjerio puls. Nekome sugovornik kaže da o tome više ne priča. Tema se ugasila bez svečanosti, i to je jedini oblik u kojem potpuno stvarno postoji.
Kako onda glasi odgovor
Da. Anksioznost može nestati. Uvjet za to nije snažnija borba ni savršenija tehnika. Uvjet je da zaštita koju obrazac obavlja dobije pametniji način da čuva ono što čuva. Alarm tada gubi razlog, a ono što nema razloga nema se ni zašto vraćati.
Takav rad ide na razinu na kojoj je veza povučena, i zato izgleda drukčije nego što ljudi očekuju. Ericksonova hipnoterapija izvana je razgovor. U njemu podsvijest smije reći što sve ove godine čuva i smije to početi čuvati na način koji te ne košta života. Može li se nešto takvo dogoditi u jednom dubinskom susretu, opisao sam bez uljepšavanja, a iskustva ljudi koji su kroz proces prošli govore vlastitim rječnikom.
I da bude jasno do kraja: ovaj rad ide uz medicinu, a odluke o lijekovima i dijagnozama donose se s liječnikom. Riječ izliječiti neka ostane u njihovom rječniku, tamo ima precizno značenje. U mom rječniku postoji druga riječ: oslobađanje.
Ako se pitanje iz naslova kod tebe vrti duže nego što bi htio, prvi korak je besplatna telefonska konzultacija. Dvadesetak minuta razgovora nakon kojih oboje znamo ima li rad na razini obrasca kod tebe smisla.
Česta pitanja
Je li anksioznost bolest?
U medicinskom okviru anksiozni poremećaji su dijagnoze i njih postavlja liječnik, taj okvir ima svoju svrhu i svoje mjesto. Iz perspektive rada s obrascem anksioznost je naučena zaštitna reakcija koju podsvijest održava jer vjeruje da mora. Ta dva opisa gledaju istu pojavu s različitih razina i ne isključuju se.
Vraća li se anksioznost nakon što nestane?
Vraća se paljenje kad se radilo samo na reakciji, jer veza koja reakciju proizvodi ostane netaknuta. Kad obrazac dobije drugi način da zaštiti ono što štiti, paljenje gubi svrhu. Ako se simptom ipak ponovno javi, to je informacija o obrascu, a ne presuda o tebi.
Koliko traje oslobađanje od anksioznosti?
Kalendara nema, jer se ne radi o broju ponavljanja nego o razini na kojoj se radi. Težište je na jednom dubinskom susretu, uz pripremu prije i praćenje poslije. Je li to primjereno u konkretnom slučaju, poštenije je procijeniti na besplatnoj konzultaciji nego obećati unaprijed.
Kako znam da anksioznosti više nema?
Po odsutnosti teme. Dan prestane počinjati provjerom kako ti je, a događaji se prestanu mjeriti po tome jesu li sigurni. Provjera je li stvarno otišla vraća nadzor, a nadzor hrani obrazac, pa je najpouzdaniji znak taj da se pitanje prestane postavljati.
Pitanje iz naslova ljudi će i dalje upisivati u tražilice, jer riječ izliječiti zvuči kao izlaz. Izlaz postoji. Nosi drugo ime.
